ko su mladi i koliko ih ima l koliko je to u brojkama l kakav je položaj mladih l mladi kao posebna društvena grupa l zašto su mladi bitni l generacijski jaz ili sukob svijetova l društvo u tranziciji l haos zvani “tranzicija“i mladi l društveni status mladih u RS l otići ili ostati? l jesu li mladi spremni za život l participacija mladih, šta je to l buntovni ili pasivni l međunarodni dan mladih   

Ko su mladi i koliko ih ima? 

Slično kao i u većini evropskih zemalja mladi u Republici Srpskoj su lica od 16 do navršenih 30 godina. Procjenjuje se da mladi čine oko 23% populacije Srpske, što znači da je skoro svaka četvrta osoba mlada!  Upravo zato što nije nimalo lako definisati mlade, zasada nema jedinstvene definicije pojma mladih. Sa aspekta psihologije životni ciklus mladosti kroz koji svaka ličnost prolazi dijeli se na tri perioda: rana adolescencija (14–18 godina), pozna adolescencija (18-21 godina) i rana zrelost (21-24 godina). Međutim, postoje razlike među društvima u određivanju mladosti, što ujedno govori i o različitom odnosu društva prema mladima. Osim sazrijevanja i sticanja ličnog identiteta, mladi stiču i društveni identitet, nakon čega su spremni da se integrišu u društvo. Zbog ovih zahtjeva i specifičnih društvenih okolnosti starosna granica mladih se često pomjera do 30 godina. 

 Koliko je to u brojkama?       

U BiH danas živi oko 607.100 lica u dobi do petnaest godina, što je za oko 420.000 manje u odnosu na 1991. godinu. Takođe, prema zadnjim procjenama broj lica u dobi od 15 do 29 godina opao je u istom periodu za oko 315.000 (777.000 sada u poređenju sa 1.091.775 u 1991. godini). Jasno ti je dakle da je broj mladih ljudi znatno smanjen, a razlozi za to su brojni. Osim pomjeranja stanovništva izazvanog ratnim sukobima, u poslijeratnom periodu Bosnu i Hercegovinu je napustilo preko 120.000 mladih ljudi koji su otišli zbog loših ekonomskih i socijalnih uslova, te neperspektivnosti bh društva.   

 Kakav je položaj mladih? 

Do 18. godine mladi uživaju svu zaštitu i beneficije koje društvo daje djeci, dok se oni koji steknu punoljetstvo suočavaju sa svim odgovornostima i pravima odraslih. Prelazak u svijet odraslih je sve složeniji i zahtjevniji prema mladima. Zbog obrazovanja koje traje sve duže i velikog stepena nezaposlenosti, mladi se sve teže osamostaljuju, teže prodiru u javne sfere, posebno politiku. Tamo gdje se donose odluke mladih nema iako su im načelno data sva građanska prava.

O tome koliko je težak položaj mladih u Republici Srpskoj svjedoče navedene statistike:  

• dvije trećine mladih želi napustiti RS; 
• svaka peta mlada osoba ne upisuje srednju školu; 
• 36% mladih nikada nije putovalo u drugu zemlju; 
• 47% mladih ne želi započeti vlastiti biznis;  
• samo 27% mladih ima priključak na internet, dok čak 50% mladih u RS ga uopšte ne koristi; 
• 40% mladih puši; 
•  47% mladih se ne bavi nikakvim rekreativnim aktivnostima; 
• samo 5% studenata u RS ima stipendiju. Sva istraživanja o položaju mladih u društvu, kao i aktivnosti koje se realizuje u cilju njegovog poboljšanja realizuju se najčešće kroz navedene oblasti: obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje, sport, informisanje, slobodno vrijeme, socijalni položaj, kultura, životna sredina i učešće mladih u društvu. 

Mladi kao posebna društvena grupa 

Zašto se mladi u modernom društvu posmatraju kao posebna društvena grupa? Jednostavno zato što je riječ o grupaciji koja je zbog dugogodišnjeg školovanja ne učestvuje direktno u procesu rada, te kao takva zavisi od odraslih, sistema i države. Zbog uključenosti u obrazovni proces koji može trajati i do tridesetih godina života, mladi su dio društva čiji rad ne proizvodi novac, ali svakako zavrjeđuje njegovu brigu i ulaganje. Upravo zbog potencijala, odnosno znanja koje se tokom školovanja usvaja, društvo ima obavezu ulagati u mlade i brinuti o njima kao posebnoj grupi stanovništva. 

Zašto su mladi bitni?

 Mladi su dio društva koje spremnije prihvata nove ideje i neminovne promjene kao što su tržišne i demokratske reforme. Nadamo se da se i ti prepoznaješ u velikom broju mladih koji već sada podržavaju vrijednosti koje će se razvojem demokratije i završetkom procesa tranzicije našeg društva ustaliti kao trajne i opšteprihvaćene, a čiji će glavni zagovarači i čuvari biti današnji mladi. Prilagodljivost, mobilnost i društvena pokretljivost mladih su presudni faktori društvenog razvoja. Zbog toga je važno mlade što prije i u što većem obimu uključiti u društveni život, kako bi se ostvario njihov potencijal, budući ali i sadašnji. Savremena društva na mlade gledaju kao na generaciju koja će donijeti promjene nužne za prilagođavanje sve dinamičnijem svijetu.    

 Generacijski jaz ili sukob svijetova?          

 Za razliku od mladih, stare generacije još uvijek vjerno čuvaju sve ono što su nekada gradili sa velikom strašću, zbog čega sporo i nerado prihvataju sve što je novo, drugačije i moderno. Tranzicijskim promjenama stariji se moraju bolno prilagođavati, dok one mladima odgovaraju, jer nude promjene, ideje i nova pravila koja nose više izazova, ali i odgovornosti. Pri tome, mladi govore strane jezike, koriste računar i znaju šta je internet, za razliku od starijih generacija kojima su ove karakteristike najčešće “špansko selo“.                    Uprkos potencijalima mladih činjenica je da oni manje učestvuju u političkim procesima, a sva veličanja njihovog značaja u društvu koje političari iznose su uglavnom načelna. Mjesta na kojima se odlučuje ljubomorno i posesivno čuvaju stariji koji stečene pozicije uslovljavaju iskustvom i rezultatima. Nije onda ni čudo što se osjećaš isključeno, beskorisno i odbačeno. U svakom slučaju, starije generacije, koje uglavnom odlučuju o kvalitetu života svih nas, zaboravljaju da je u vremenu kada su oni bili tvojih godina i počinjali svoj društveni angažman učestvovanju mladih u političkom životu posvećivano mnogo više pažnje. 

Društvo u tranziciji 

U Bosni i Hercegovini su se proteklih decenija desile velike društvene, ekonomske, političke i druge promjene. Tranzicija ili prelazak iz socijalističkog u kapitalističko društvo u našoj zemlji je praćen  destruktivnim pojavama, kriminalom, korupcijom, otimačinom i drugim nečasnim radnjama. Sve negativne društvene pojave utiču na život mladih zbog čega je potrebno efikasno djelovati, kako bi izgradnja demokratskog i pravičnog društva kojem mladi teže postala stvarnost. Kao i u drugim zemljama u tranziciji, mladi u Bosni i Hercegovini su dio društva koje zagovara modernizaciju, dio koji je pokretačka energija promjena, grupa najotvorenija za vrijednosti društava u koja se težimo integrisati.  

Haos zvani “tranzicija“ i mladi!   

Uporedo sa velikim društvenim promjenama, odrastale su generacije mladih koje danas poput tebe očekuju uključivanje u društveni život. Međutim, organizovanog i planskog uključivanja mladih u društvo nema kao što je to bila praksa u bivšem sistemu, ili kako se to radi u razvijenim zemljama.   Osnovni faktor koji u našem vremenu utiče na život mladih generacija je proces tranzicije. Posljedice preobražaja kojim su zahvaćeni mladi su dvostruke, a zahtjevi kompleksni! S jedne strane, od tebe i tvojih vršnjaka se očekuje da preuzmete važne društvene uloge, dok se od samog društva očekuje preobražaj iz jednog modela u drugi. Sve skupa otežava vaše snalaženje i razumijevanje tranzicije, čega su pošteđeni mladi koji žive u razvijenim društvima ili zemljama u kojima je taj proces završen.  

Društveni status mladih u RS 

Mladi su kao kategorija pozicionirani u Ustavu Republike Srpske kao najvišem pravnom aktu, što  jača društveni status mladih. Formiranje Ministarstva za porodicu, omladinu i sport u Vladi Republike Srpske, usvajanje Zakona o omladinskom organizovanju i Omladinske politike RS su koraci koji značajno mijenjaju odnos prema mladima i najavljuju veća ulaganja u mlade. Ipak, sve preduzete mjere još uvijek nisu rezultirale mijenjanjem ekonomskog i društvenog položaja mladih, ali su svakako naznaka da će mladi u budućnosti sve više odlučivati o svom položaju.    

Otići ili ostati? 

Nemogućnost institucija RS i BiH da udovolje širokom spektru potreba i zahtjeva mladih predstavlja opasnost da tvoji vršnjaci na nemar vlasti odgovore odlaskom u obećane zemlje. Zbog toga zahtjeve mladih treba shvatiti ozbiljno i prioritetno ih rješavati kako bi izostale negativne reakcije, kao što je iseljavanje mladih iz Srpske ili pojava negativnih oblika ponašanja. Sva dosadašnja istraživanja pokazuju da preko dvije trećine mladih želi napustiti Republiku Srpsku, odnosno Bosnu i Hercegovinu. To zapravo znači da mladi ne vide perspektivu u društvu u kom žive, a odlazak iz zemlje je bijeg od postojeće situacije. Iako se emigracija ne dešava kolektivno, ona je tako naglašena da uz problem smanjenog nataliteta značajno mijenja strukturu stanovništva u Srpskoj. Problem je utoliko veći što je emigracija u postojećim okolnostima naglašenija kod onih koji su bolje obrazovani i koji lakše mogu odgovoriti zahtjevima modernog društva. Ova pojava, popularno nazvana “odliv mozgova“ svakako je prijetnja razvoju Srpske, a s obzirom da se radi o odlasku mladih perspektivnih kadrova, institucije vlasti trebaju adekvatnim mjerama odgovoriti na potrebe ove društvene grupe.  U sličnim istraživanjima rađenim u razvijenim zemljama mladi se takođe izjašnjavaju da bi, ako im se za to ukaže prilika, rado napustili zemlju u kojoj žive. U slučaju razvijenih zemalja, ovi rezultati ne predstavljaju problem, jer su razlozi za odlazak želja da se upoznaju druge kulture, pomogne nerazvijenim zajednicama, razmijeni praksa sa mladima iz drugih zemalja i sl. Ako bi to bili razlozi za odlazak mladih iz Srpske, onda bi se takve migracije trebale podsticati, jer bi svakako mladi po povratku u domovinu donijeli nova iskustva i znanja koja bi bila osvježenje domaćoj praksi.  

Jesu li mladi u RS spremni za život? 

Iako se od tebe u školi najčešće očekuje memorisanje podataka iz gradiva iz kojeg ispitivač provjerava znanje, u modernom svijetu se danas ocjenjuju i neka druga znanja i vještine. Prije svega, od mladih se očekuju da budu analitični, racionalni i dobri komunikatori. Nažalost, u našoj školi ti niko neće razvijati ove osobine osim profe entuzijaste koji je izuzetno motivisan i želi te kvalitetno pripremiti za život. Ono što ti preostaje je da se informišeš o različitim edukativnim programima koji se nude mladima kroz interaktivne radionice, seminare, treninge, istraživačke radove i sl. i da se prijaviš za učešće.  

Participacija ili učešće mladih, šta je to? 

Participacija nema veze sa plaćanjem pojedinih zdravstvenih pregleda u domu zdravlja iako se sa ovim terminom najčešće susrećeš u tom kontekstu. Participacija mladih je zapravo izraz koji označava učešće, odnosno uključenost mladih u društveni život. Omladina u Republici Srpskoj kao i u drugim zemljama u tranziciji postaje sve prisutnija u društvenom životu. Zahvaljujući elektronskim medijima, posebno internetu, mladi danas imaju mogućnost da se informišu i uporede sa vršnjacima iz drugih država, onih sličnim našoj, ali i onih razvijenijih u kojima mladi svoje ciljeve i ambicije zadovoljavaju brže i lakše. Participacija podrazumijeva da su mladi uključeni u procese odlučivanja, da se pitaju za mišljenje o bitnim stvarima u zajednici, te da postoje mehanizmi, tijela i institucije putem kojih mladi mogu uticati na politiku. Za veće angažovanje mladih neophodno ih je prije svega svestrano pripremiti i osposobiti, kako bi mogli preuzeti određene društvene uloge. S obzirom da se uglavnom ove vještine i znanja ne nude mladima u okviru sistema školovanja, odnosno formalnog obrazovanja, veliku podršku mladima nude nevladine organizacije koje kroz neformalnu edukaciju jačaju njihove lične kapacitete. 

Buntovni ili pasivni? 

Zbog isključivanja iz društvenog života i nespremnosti da se agresivnije nametnu, generacije mladih dobrovoljno troše svoju mladost uz prećutnu težnju da se ne upliću u važne društvene procese ili izgovor “a što baš ja, nek neko prvi pa ću ja?!“. Ovakavo povlačenje u pasivne obrasce življenja i hladnokrvno prilagođavanje inače neprihvatljivom društvenom okruženju doprinijelo je da su mladi danas etiketirani kao najpasivnija društvena grupa. Potreba za društvenim angažovanjem je kod mladih sve manja, a obrazac pasivnog životarenja sve prisutniji i masovniji. Postoji i drugi način reagovanja mladih na postojeću situaciju. Mladi reaguju otvorenim buntom i destruktivnim oblicima ponašanja, kriminalom, narkomanijom. Savremena društva, koja su ove probleme prepoznala, znaju i to da je ulaganje u mlade jeftiniji način preventivnog djelovanja po pitanju maloljetničke delikvencije, kriminala i narkonanje kod mladih. To znači da su ulaganja Republike Srpske u mlade opravdana i isplativa čak i kada bi bila duplo veće od trenutnih. Aktivinije uključivanje mladih u društvo zaustaviće navedene negativne pojave i omogućiti  omladiskim liderima da adekvatno zastupaju mlade u donošenju odluka bitnih za njih i društvo u cjelini. Zbog svega opisanog, reakcije mladih nisu sistemske i sveobuhvatne, već kratkotrajne i pojedinačne. Za društvo u razvoju najopasnije su moderne reakcije mladih, kao što su distanciranje od svijeta odraslih, ignorisanje društva i pasivno prilagođavanje bez ličnog angažovanja. 

Međunarodni dan mladih 

Kao što se u toku godine određeni datumi obilježavaju u cilju promocije i zaštite prava različitih grupa i vrijednosti, postoji i dan u godini koji veliki broj zemalja proslavlja kao dan mladih. Naime, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 17. decembra 1999. godine u svojoj rezoluciji 54/120 podržala preporuku sa Svjetske konferencije ministara odgovornih za mlade (8.08-12.08.1998., Lisabon) da se 12. avgust proglasi Međunarodnim danom mladih. Skupština je preporučila da se javnim informativnim aktivnostima podrži Dan mlaih, kako bi se promovisala veća svjesnost o Svjetskom programu za mlade u 2000. godini. Organizacije mladih na ovaj dan širom svijeta organizuju različite aktivnosti. Kroz performanse, parade, izložbe i koncerte omladinske organizacije žele pokazati mlade stvaraoce i njihovu kreativnst, raznovrsnost omladinskog rada, kao i organizacija koje se bave mladima. S druge strane, na isti dan, tamo gdje je položaj mladih loš, tamo gdje se mladi ne pitaju nizašta, niti se njihova “pika“, organizuju se konferencije, ulične akcije, protesti, zagovaračke akcije, kako bi se ukazalo na probleme omladinske populacije i loš odnos vlasti prema njima! Do sada su se u Republici Srpskoj samo u pojedinim opštinama organizovale aktivnosti kojima je obilježavan ovaj praznik. Nadamo se da već imaš ideju kako da ovaj datum iskoristiš na najbolji način, te podsjetiš javnost na probleme mladih u svojoj zajednici, ili da je informišeš o dobrim rezultatima omladinskog rada i lokalnih vlasti!